ponedjeljak, 10. prosinca 2018.

Dragi Sijer, hvala!

Uz tebe smo učili kako dobro iskoristiti od zore do sutona baš svaki dan.





Mnogi jednostavni ljudi čitali su tvoje knjige s čuđenjem i prepoznavanjem.


 Lijepe riječi koje su čitatelji knjiga Milana Sijerkovića izgovorili u raznim prilikama o njegovu pisanju prilikom druženja u knjižnici DHMZ-a. 


Kod njega je odmah vidljivo da mu zanimanje nije samo profesija nego i strast i ljubav i posvećenost, i upravo ga je ta njegova osobina uzdignula od ostalih koji se bave istom ili sličnom stvari, jer profesionalaca je puno, ali istaknu se oni koji profesiji udahnu drugačiji duh, oni s kojima profesija postaje istovremeno originalna i životna.


 Umberto Eco naše meteorologije.

Fantastičan pripovijedač enciklopedijskog znanja. Piše tekstove nevjerojatnom lakoćom. Zadužio je i osnažio hrvatsku meteorologiju.

Očaravajuće, elegantno, zaigrano.

Kreće se od uzvišenog stila kakvog kroničara ili ljetopisca, preko povijesnog romana, do pučkog govora, kazuje stihove  koje smo upamtili u najljepšem dobu života pa nas iznenadi bećarcem, a sve to na potki meteorologije i povezano s najsuvremenijim istraživanjima i stručnim znanjima.

Nasmijava nas i poigrava se podacima, uzorcima i formama.

Odlikuje ga iznimna lakoća apsorbcije znanstvenih informacija.

Čarobnjak je riječi, navodi nas da zastanemo i oslušnemo jer već počinje nova meteorološka priča.

Nadahnuto i puno praktičnih spoznaja.

Odlikuje ga hitroća pripovijedanja ali već na sljedećim stranicama nam ne poriče zadovoljstvo oklijevanja i opet nas zavrti u centar priče.

Njegov je svijet meteorološka bajka.

U pravom ritmu nas uvijek iznova izbacuje iz kolotečine i nalazi put do emocija a ostavlja nam znanje.

Kaže nam da je pisanje o meteorologiji dio životne radosti, ljubavi i užitka.

Prisjetimo se još Sijerkovićevih omiljenih poslovica:


Zmotan kak aprilsko vreme


Od Svetog Ilije sve su halje (cure) milije


Sveti Toma, ubij prajce doma, svoju bačvu privrtija, moju braću napojia


Božićnoj jugovini i tetkinu kolaču ne treba se veseliti


Za dažd i za smrt ne treba Boga moliti; sami će doći


Zima gizde ne gleda


Zima i gospoda ništa ne podare


Bože te sačuvaj oblačne bure i vedra juga


Čuvaj se senjske bure i brkate cure


Konjski topot, premaljetna grmljavina i ženski plač brzo prođu


Zimska južina i mladčeva obljuba ništa ne valjaju


Jugova vedrina i mladina dobrina - u dugo nisu


Dragi Sjer, pisao si meteorologiju svojim životom a sada su te dočekali morski vjetar, bonace, šijunade, kapljice kiše, pahulje i duga!

petak, 16. studenoga 2018.

Knjižnice čuvaju i zvukove!

Šest europskih muzeja posebnim projektom suradnje nazvanim Work with Sounds posvetilo se očuvanju zvukova koje pamtimo prije nego su prevladali zvukovi moderne tehnologije i dio su  sveukupnoga ljudskog nasljeđa. Snimanjem različitih vrsta zvukova koji postupno postaju stvar prošlosti želi se trajno sačuvati nekadašnja zvučna „baština“ Europe i stvoriti njezin „zvukobraz“.

četvrtak, 18. listopada 2018.

19. listopada 1874.

Ban Ivan Mažuranić otvorio Sveučilište u Zagrebu


 
Za Mažuranićeva je banovanja otvoreno Sveučilište u Zagrebu (prvo u Južnih Slavena) i velik broj školskih i kulturnih institucija, a doneseni su i slobodoumni zakoni o slobodi tiska i okupljanja. Svečanosti su zapravo trajale tri dana, a središnji dan otvorenja započeo je budnicom, svečanom misom u katedrali, svečanošću otvaranja i proglašenjem prvog rektora Matije Mesića u sabornici. Dan je zaključen banketom, bakljadom i veselom đačkom večeri u Gradskoj streljani. Na središnjoj svečanosti potpisana je Spomenica svečanog otvorenja.