Pozivnica
Prije početka
Cvjetni vjenac složila je Jelena Božić
Noć knjige je manifestacija pokrenuta 2012. godine, kako bi
se, bez zatvaranja očiju pred često nelijepom svakodnevicom, barem na jedan dan
progovorilo o čaroliji stvaranja i radosti čitanja. Cilj projekta je kroz
jedinstvenu manifestaciju potaknuti kulturu čitanja i uvažavanja knjige kao
civilizacijskog i kulturnog dosega te dati poticaj razgovoru o statusu i
važnosti knjige u suvremenom društvu. Povod za to pružaju nam Svjetski dan
knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dan hrvatske knjige (22. travnja).
U ovogodišnjoj Noći knjige posebna pozornost organizatora
bila je posvećena temi Omiljeni likovi i junaci iz svijeta knjige i stripa. U
Državnom hidrometeorološkom zavodu još promišljamo velike obljetnice 50 godina
primijenjenih istraživanja i 70 godina od osnivanja Zavoda. U Noći knjige odali
smo počast našim kolegama meteorolozima, bivšim i sadašnjim, koji su
desetljećima rješavali teške zadaće i dokazivali se na testovima stručnosti,
domišljatosti i upornosti. Naši junaci dali su neizmjeran doprinos znanstvenom
razvoju meteorologije jer su postavili osnove znanstveno-istraživačkom radu u
počecima djelovanja Zavoda. Na put su krenuli natovareni pitanjima, a ne
odgovorima. Odlikovalo ih je neovisno mišljenje, a to je oduvijek osamljeno
mjesto, mjesto na vjetrometini.
Naši junaci su upečatljivi meteorolozi pisci i putopisci koji
o svojim putovanjima i istraživanjima pišu kao što se piše o proljeću, ljubavi
i duši. Naše znanstvenice pjesnikinje, glazbenice i petrarkistice progovaraju
snagom ženske iskrenosti i donose promjene. Povrh svega što su svi oni i one
vrhunski stručnjaci, dragi su ljudi. U Državnom hidrometeorološkom zavodu naši
junaci glavni su nositelji radnje, visokih ciljeva, optimizma, vjere u vlastite
snage, motivacije i sustava vrijednosti. Centrifugalna su sila za sve
generacije. Svakog od naših junaka odlikuje izniman um, životna radost,
hrabrost za ostvarenje snova i želja da ostave trag.
Na početku prisjetili smo se kolege Milana Sijerkovića, hrvatskog vremenara, koji je ranijih godina redovito bio s nama i uvijek predstavljao novu knjigu. Ove godine bila bi to knjiga O klimi Rijeke i Kvarnera koju smo u Noći knjige podijelili sudionicima i ponekom od naših posjetitelja jer Ako čitatelj ne piše knjigu zajedno s piscem, ona nikada neće oživjeti (Madeleine L`Engle).
Kad bi knjige mogle
više, davale više, bile
više, prikazivale više,
još bi uvijek trebale
čitatelje koji bi im dali
zvuk i miris, i svjetlo, i
sve ostalo što u knjigama
može postojati.
KNJIGE trebaju VAS.
(Gary Paulsen)
više, davale više, bile
više, prikazivale više,
još bi uvijek trebale
čitatelje koji bi im dali
zvuk i miris, i svjetlo, i
sve ostalo što u knjigama
može postojati.
KNJIGE trebaju VAS.
(Gary Paulsen)
Svakog dana možemo čuti kako se predviđa smrt knjige, a
to je glupost, jer kod knjiga je riječ o nemogućoj, nezamislivoj stvari ali
stvarnoj. Oni kojih više nema i dalje nam mogu pričati svoju predivnu priču. S
gospodinom Sijerkovićem meteorologija je postala originalna i životna. Bio je
toliko dobar u onome što je radio da se mnogima činilo da je to što on radi –
lako, posebno jer ga je uz znanje odlikovala strast i posvećenost meteorologiji
a istovremeno jednostavnost i pristupačnost. Učinio je neizmjerno za
prihvaćanje i popularizaciju meteorologije i postao je dio našeg meteorološkog
i kulturnog nasljeđa. Pamtimo ga po plemenitosti duha, veselju, šalama, pučkim
izrekama, ljubavi prema prirodi, kestenima, gljivama i kolačima!
Kratki film o Milanu Sijerkoviću složio je naš kolega meteorolog, Davor Nikolić,
dugogodišnji voditelj radarskih centara. Bio je tajnik Hrvatskog meteorološkog društva i glavni urednik Hrvatskog meteorološkog časopisa.
Zaslužan je za digitalizaciju Hrvatskog meteorološkog časopisa koji je postavio
na portal HRČAK, koji na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i stručne
časopise koji nude otvoreni Pristup svojim radovima. Preko
dva desetljeća radi na poslovima izlaženja BILTENA našeg zavoda, u kojem objavljuje prilog o Izvanrednim meteorološkim i hidrološkim događajima u Hrvatskoj!
O našim junacima - nositeljima
primijenjenih istraživanja na DHMZ-u ispičala nam je ravnateljica DHMZ-a Branka
Ivančan Picek, prognostičarka, znanstvenica, dugogodišnja rukovoditeljica Službe
za meteorološka istraživanja i glavna urednica knjige Primijenjena znanstvena
istraživanja u Državnom hidrometeorološkom zavodu : u povodu 50 godina
istraživanja i 70 godina osnivanja DHMZ-a, objavljene ove godine. U kratkoj
prezentaciji provela nas je kroz zanimljiva
desetljeća brzog razvoja meteorologija i ispričala anegdote o meteorolozima
koji su ih obilježili dr Draženu Poji, dr Nadi Pleško i dr Vesni Jurčec.
Naša sljedeća gošća Iris Odak
Plenković, mlada znanstvenica u Centru za meteorološka istraživanja i razvoj i
članica Društva hrvatskih književnika u Noći knjiga prošetala je kroz izabrane
stihove iz svoje zbirke Beskrajne sekunde. Povela je publiku u jedan povezani
tok misli, gotovo ispričavši priču. Negdje između rime i slobodnog stiha,
istetovirala je svjedočanstvo o borbi protiv same sebe, zatvora vlastitih
strahova i sumnji. Na kraju je ponudila jedini smisleni put u samoostvarenje –
u nevolji se treba ponovno izgraditi, naći snagu u sebi i postati još jači. U
spomen na ovu posebnu Noć na Griču citirali smo dvije njene pjesme:
Olovne pete već koljena mu vuku
prema maloj rupi u procijepu života.
Potrošila se snaga, nestala ljepota
dok utapa se u vrištećem muku.
Još gleda Sunce, crta vunene oblake,
noću kune Mjesec, moli zvijezde,
no kad želje pod staklom se gnijezde
umorne mu noge ne čine pomake.
Uzalud je to što ga stalno nebo zove,
stopala pijeskom ne znaju da plove,
na leđima još veće je nadanja breme.
Suzne mu oči sad ne vide kroz staklo. Sav ovaj trud, a ništa se nije maklo...
Gospodine, molim Vas, okrenite mu vrijeme!
prema maloj rupi u procijepu života.
Potrošila se snaga, nestala ljepota
dok utapa se u vrištećem muku.
Još gleda Sunce, crta vunene oblake,
noću kune Mjesec, moli zvijezde,
no kad želje pod staklom se gnijezde
umorne mu noge ne čine pomake.
Uzalud je to što ga stalno nebo zove,
stopala pijeskom ne znaju da plove,
na leđima još veće je nadanja breme.
Suzne mu oči sad ne vide kroz staklo. Sav ovaj trud, a ništa se nije maklo...
Gospodine, molim Vas, okrenite mu vrijeme!
Dvojba
Samo strah prepreke gradi.
Što je iznad ovih svodova?
Što kad u ovoj šaradi
obrišem trag s podova?
Ne postoji nevidljiva sila
što vuče u gorki nemir,
ni razlog da vrijeme dvoji.
Magla se raspršila.
Umotan u snježni kašmir
recept za spokoj ipak postoji.
Samo strah prepreke gradi.
Što je iznad ovih svodova?
Što kad u ovoj šaradi
obrišem trag s podova?
Ne postoji nevidljiva sila
što vuče u gorki nemir,
ni razlog da vrijeme dvoji.
Magla se raspršila.
Umotan u snježni kašmir
recept za spokoj ipak postoji.
Na krilima stihova poletjeli smo brzo i daleko, sve do vulkana, crnih stijena, gejzira i Islandskih ledenjaka. Tamo nas je već čekala hidrogeologinja Tatjana Vujnović i njene gošće. Zemlju prirodnih čuda, bajkovite ljepote i čari upoznali smo kroz prekrasne Tatjanine fotografije ! Povrh svega posjetili su nas islandski vilenjaci. Svaki od posjetitelja dobio je od njih čarobni kamen. Najviše su se tražili oni univerzalnog tipa za privlačenje novca i zaštitu od svega!
Prvi
put u Noći knjige nastupila je je Ivana Marinović, rođena u Veloj Luci na otoku
Korčuli. Još u osnovnoj školi poželjela je postati meteorologinja.To je i
ostvarila. Svoj radni vijek započela je 2017. godine u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Tu je svoju želju za učenjem, entuzijazam i
istraživački duh usmjerila na klimatološka istraživanja. Ivana je uvijek bila
vezana uz glazbu i uživala u njoj. Godinama je aktivno svirala klavir i pjevala
u zboru. Danas ne pjeva ni u zboru ni u klapi, ali svaki dan joj započinje i
završava s pjesmom.
Tekstovi pjesama uvijek su joj predstavljali izazov a posebno jednog srednjoškolskog dana kad je trebala napisati pjesmu u obliku Petrarkinog soneta. Oduševila se melodičnošću i rimom soneta i to ju je potaknulo na daljnje pisanje pjesama. Želja da na što originalniji način svojim bližnjima čestita rođendane, godišnjice i razna životna postignuća motivirali su je da to na veseli i zaigrani, a opet emotivan i osoban način napravi kroz pjesmu. Ljubav prema vremenskim zbivanjima, ljepotama prirode i Bogu neiscrpan su joj izvor inspiracije. U Noć knjige na Griču unijela je radost lijepim fotografijama i svojim stihovima
Tekstovi pjesama uvijek su joj predstavljali izazov a posebno jednog srednjoškolskog dana kad je trebala napisati pjesmu u obliku Petrarkinog soneta. Oduševila se melodičnošću i rimom soneta i to ju je potaknulo na daljnje pisanje pjesama. Želja da na što originalniji način svojim bližnjima čestita rođendane, godišnjice i razna životna postignuća motivirali su je da to na veseli i zaigrani, a opet emotivan i osoban način napravi kroz pjesmu. Ljubav prema vremenskim zbivanjima, ljepotama prirode i Bogu neiscrpan su joj izvor inspiracije. U Noć knjige na Griču unijela je radost lijepim fotografijama i svojim stihovima
Tajni recept našeg posljednjeg gosta u Noći knjige 2019. Marka Vučetića, slapovi su savršenih riječi, ritam i muzikalnost rečenica. Kad se sudare nepoznate i čudesne riječi u tim rečenicama zaiskri njegova mašta. Pa onda, Markova pitanja kojima rasplamsava interes i koja su nam predivan suputnik za početak priče. Tekstovi su mu precizne, savršene, lažno jednostavne tvorevine kojima kao niti njegovim egzistencijalnim zalogajima nikad ništa ne manjka niti je viška.
Umije probrati i probrano duhovito, pronicavo i vrckavo
ispričati. Sa svojim prijateljem iz djetinjstva, Jakovom Dujmovićem Bulićem, s
oduševljenjem se upušta u amatersko prirodoslovno-povijesno upoznavanje dragoga
im kraja, pa i šireg akvatorija. Njihova prošloljetna potraga za „pupkom“ priča
je za ovogodišnju Noć knjige. Avantura je Markovim riječima započela ovako:
Na granici sumaglice i magle zaputili smo se iz kulfa prema portu koji smo napustili još prije zore. S desne strane ne vidi se Korčula, s lijeve niti silueta Visa, a pred nama umjesto Hvara samo mutno mliječno blještavilo koje nam je mučilo oči. Treba usmjeriti provu staroga levuta, ali prema kojoj točki, a da ne bude nepotrebnog burdižavanja po kulfu? Nedoumica je bila jasno vidljiva pa je otac priskočio u pomoć. Vidiš onu bijelu točku? Aha! E, vozi točno u nju! A to je...? Stambedar! U neposrednoj blizini Stambedra dva su mala otočića, možda bolje reći hridi, Velika Pločica i Mala Pločica. Prolaz između Stambedra i Velike Pločice širok je tek kojih 250 m. Prema jednoj predaji, koju naslijedih od svog oca ribara, baš ovo područje prolaza, gdje se dno naglo obrušava u dubinu, naziva se Pupak, a po drugoj predaji, koju naslijedi moj prijatelj Jakov od svog oca, također ribara, Pupak je južni do jugozapadni rt Velike Pločice i okolno područje. Mala je razlika u položaju čak se dijelom i poklapaju ova područja, što ovaj tren i nije toliko bitno. Pravo pitanje je: Otkud Pupak? Zašto Pupak? Krenuli smo u potragu za pupkom, ali na putu su nam se pripriječili, nećete povjerovati, poplave Nila, drevna proročišta, Apolon, pupak svijeta, Diomed, Palagruža i nije sve išlo po planu.
Željne znanja upućujemo na Markovu prezentaciju jer samo tako će saznati sve o ovom toponimu, a možda ih priča potakne da i sam potraži kakav pupak!
A tu nije bio kraj. Ponekad na pustom otoku s oskudnim prilozima ali uz raznovrsne friške plodove mora ogledao se Marko u spravljanju egzistencijalnog zalogaja. Sa zanosom, na tradicionalni način kuha riblja jela a užitak rado dijeli s prijateljima za stolom i kroz popularni tekst. U jelima i u namirnicama od kojih su spravljena, pronaći će meteorološku nit poveznicu, njihovog gastronomskog uživanja i vremenskog zbivanja na nebu.
Ove godine saznali smo tajnu artičoke i kako je povezana sa Zeusovom nevjernom ljubavnicom Cynarom koju je Zeus strovalio natrag na Zemlju među smrtnike ali ne više kao lijepu i poželjnu djevojku već kao cvjetni pup u kojem i smrtnici mogu strastveno uživati. prenosimo Markove riječi: Proljeće je već u punom zamahu, sve buja, sve je nabreklo, pup do pupa. Jedan je pupoljak čvrsto zbio svoje latice i još se ne da proljeću na vidjelo. Okružilo ga zaštitno blijedo-sivo-zeleno lišće, narezano kao kakva prozirna i lepršava spavaćica koja ne otkriva previše ali taman toliko koliko je dovoljno za zanosno uzbuđenje. To je biljka koju uz mitsko stvaranje prati ljepota, ljubav na prvi pogled, nesputani zanos i predaja putenim užicima, potajni ljubavni sastanci izmiješani s strahom od otkrića zabranjenog ljubavnog erotskog čina i još k tome skriveni odlasci ljubavnika (oboje) tko zna kome, ali vjerojatno znajući zašto i po što!
Recept i ostatak priče skriva prezentacija!
Recept i ostatak priče skriva prezentacija!
Posebno zanimljiva bila je naša ovogodišnja Tombola!
Za svakog posjetitelja našla se bar knjiga ili slikovnica.
Za svakog posjetitelja našla se bar knjiga ili slikovnica.
Zahvale za kraj
Bez ljudi kao što su Davor, Branka, Iris, Ivana, Marko, Vesna
i drugi gosti i pomagači Noći knjige 2019. na Griču svijet bi bio
tih, gluh i prazan a potraga za gipkijim mozgovima
nemoguća! Oni rade na dobroti
svijeta. A svima nam treba mira i
vedre ljudske riječi.
Cvijeće za Noć knjige poklonio nam je Vrtni centar Flora-commerce d.o.o. u vlasništvu
obitelji Požar, osnovan 1990. godine a
aranžmane je složila Sanja Vučković.
Meteorološku Noć knjige na Griču organizirali su: Ivančica Mihovilić,
Ivo Marušić, Ivan Lukac i Vesna Cvitak uz veliku potporu
čitavog DHMZ-a.
Posebno
ističemo naše donatore: Hrvatsku turističku zajednicu, Turističku zajednicu Zagreb, Hrvatsko meteorološko društvo, Vrtni centar Flora-commerce d.o.o., Slastičarnu
Zagreb. Okusima raja
približio nas je paradižet Višnje Vučetić. Vesna
Loborčec donijela je izvrsnu tortu i
recept a zasladili smo se već
uobičajeno izvrsnom tortom Ksenije Cindrić Kalin; posebno ukusni bili su kolači Ankice Stojanović,
a Branka Mikić donijela je integralnu pogaču!
Za sigurnost učesnika i posjetitelja pobrinula se Ivka Božić.