Ivo
Marušić rođen je u Splitu 12. studenoga 1955. ali je po obitelji i osjećaju bio
pravi Sinjanin i nikada nije prežalio jer zbog tog biografskog detalja nije
mogao trkati Alku. U Zagrebu je završio školu za cestovni promet i pet godina
Fakulteta za promet. Zaposlio se u Državnom hidrometeorološkom zavodu 1.
listopada 1982. u Centru za meteorološka istraživanja na radnom mjestu
meteorološkog tehničara – tehničkog crtača, a kasnije u Klimatološko
meteorološkom odjelu. Crtao je mirnom rukom i oštrim okom dok su vladali paus
papir, rötring pera, čekić i daska. Jedno vrijeme radio je kao arhivar Zavoda
pomno čuvajući jedinstvene, neponovljive podatke DHMZ-a. Toplinu, ljudskost i
druželjubivost donio je iz svoga kraja i zato bio omiljen među kolegama, a
dolaskom računala prešao je na rad u tiskaru Zavoda. Radni vijek završio je u
odjelu knjižnice. Od samog početka u knjižnici se iskazao prigodom
obilježavanja Noći knjige i Dana hrvatskih knjižnica gdje su ga upoznali, po
dobru upamtili i kasnije se s njime družili i mnogi posjetitelji. Sanjao je i s
nestrpljenjem čekao povratak u rodni kraj, nakon kako je govorio 40 godina privremenog rada u
Zavodu. Na žalost, to
nije dočekao.