Postoji li veza između gotike i prognoza?
Zgrada u kojoj je danas smješten Državni
hidrometeorološki zavod potječe iz 19. stoljeća. To je dvokatna
palača s tri krila čiji je tlocrt u obliku slova U. Sagrađena je na
mjestu srednjovjekovne franjevačke kapucinske samostanske crkve sv. Marije.
Pročelje crkve koje je bilo zidano opekama s oštećenom kasnogotičkom
biforom postaje dijelom južnog vatrobranog zida palače. Zid je postao
vidljiv nakon što je 1942. srušena
zgrada na Vranicanijevoj poljani.
Zgrada u kojoj je danas smješten Državni
hidrometeorološki zavod potječe iz 19. stoljeća. To je dvokatna
palača s tri krila čiji je tlocrt u obliku slova U. Sagrađena je na
mjestu srednjovjekovne franjevačke kapucinske samostanske crkve sv. Marije.
Sjeverni dvokatni dio zgrade L tlocrta s jednokatnim krilom prema šetalištu sagradio
je najznačajniji domaći graditelj u prvoj polovici 19. stoljeća Bartol Felbinger, istaknuti
predstavnik arhitekture klasicizma u Zagrebu i kontinentalnoj Hrvatskoj i to za
plemića Ludovika Jelačića, profesora zagrebačke Akademije. Danas je u
potpunosti sačuvano klasicističko sjeverno pročelje Jelačićeve palače.
U svoje vrijeme to je bilo jedno od najkvalitetnijih
i najmonumentalnijih klasicističkih pročelja
u Zagrebu. U izbočenom središnjem dijelu koji je bio naglašen
zabatom, pročelje je bilo raščlanjeno
velikim redom toskanskih pilastara i polustupova.
.
Portal
je naknadno zazidan, ali su ostali sačuvani kiparski detalji s reljefima
konjanika, tri medaljona i triglifi u četverokutu vijenca. Spomenimo da
je u neposrednoj blizini stara ljekarna u Kamenitoj 9, s Felbingerovim
pročeljem iz 1823. godine.
Današnji trokrilni oblik s dvorištem prema parku
Grič zgrada je dobila nakon pregradnje u 1864. Dogradnja je izvedena prema projektima hrvatskog
graditelja i projektanta Franje Kleina
jednog od osnivača graditeljskog
poduzeća Grahor&Klein.
Za potrebe Kraljevske velike realke u
Zagrebu koja je u zgradi bila smještena od 1857. Klein je na starom
krilu dodao neogotički zabat jednako kao na južnom krilu i središnjem
dijelu istočnog krila sa školskim ulazom.
Južno, trokatno pročelje riješeno je kao glavno pročelje s
izbočenim neogotičkim ravno odrezanim
stupnjevanim zabatom u koji je inkorporiran reljef s prikazom nagih
dječaka sa simbolima različitih zanimanja i u sredini grbom Grada
Zagreba. Tako se željela istaknuti nova obrazovna namjena
zgrade.
U prizemlju prema Strossmayerovom šetalištu bila je u 19. st.
glasovita kavana u koju je navraćao Matoš.
1.prosinca 1861. u sklopu fizikalnog
kabineta Kraljevske velike realke na prvom katu sjevernog krila
zgrade postavljena je meteorološka postaja (termometrijska kućica), dok je
kišomjer bio u dvorištu škole. Briga o postaji povjerena je Ivanu Stožiru profesoru
fizike koji je na njoj radio uz pomoć učenika završnog razreda.
Do 1880. godine postaja je nosila
naziv Opservatorij Kraljevske velike realke.
Nakon umirovljenja Ivana Stožira 1. siječja 1892.
na mjesto upravitelja Opservatorija postavljen je Andrija
Mohorovičić koji modernizira službu i proširuje mrežu
meteoroloških postaja u Hrvatskoj i Slavoniji.
U jesen 1896. Kraljevska realna gimnazija preseljena je u novu zgradu na današnjem Roosveltovom trgu, a u zgradi na Griču ostaje ženski licej. Opservatorij koji je do tada pripadao Kraljevskoj velikoj realki ostaje na Griču i postaje samostalan te nastavlja s radom kao poseban zavod pod upravom Odjela za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade.
Od 1898. do 1900. Zavod nosi ime Meteorologijski opservatorij, a od 1901. Zagrebački meteorološki opservatorij. Naziv Opservatorija promijenjen je 10. travnja 1911. godine u Kraljevski zavod za meteorologiju i geodinamiku.
Aktivnosti se stalno šire, pa 10. prosinca 1921. Opservatorij opet mijenja naziv - ovaj put u Geofizički zavod. Tijekom Drugog svjetskog rata mreža postaja se raspala, ali su mjerenja i motrenja na Zavodu uz velike teškoće ipak održavaju.
Andrija Mohorovičićv |
U jesen 1896. Kraljevska realna gimnazija preseljena je u novu zgradu na današnjem Roosveltovom trgu, a u zgradi na Griču ostaje ženski licej. Opservatorij koji je do tada pripadao Kraljevskoj velikoj realki ostaje na Griču i postaje samostalan te nastavlja s radom kao poseban zavod pod upravom Odjela za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade.
Od 1898. do 1900. Zavod nosi ime Meteorologijski opservatorij, a od 1901. Zagrebački meteorološki opservatorij. Naziv Opservatorija promijenjen je 10. travnja 1911. godine u Kraljevski zavod za meteorologiju i geodinamiku.
Aktivnosti se stalno šire, pa 10. prosinca 1921. Opservatorij opet mijenja naziv - ovaj put u Geofizički zavod. Tijekom Drugog svjetskog rata mreža postaja se raspala, ali su mjerenja i motrenja na Zavodu uz velike teškoće ipak održavaju.
Po
završetku rata osnovana je 1947. godine Uprava hidrometeorološke
službe NRH, a današnji naziv Državni hidrometeorološki zavod služba
dobiva 1991. Geofizičkom zavodu ostao je na brizi jedino Opservatorij
Zagreb-Grič.
Postupno preseljenje Geofizičkog zavoda započeto je
1981. a od 1983. godine u zgradi na Griču je ostao jedino Opservatorij koji se zbog
velike vrijednosti za proučavanje klime nije smio premještati.
Opservatorij je predan Hidrometeorološkom zavodu 1.siječnja 1987. i postao je dijelom državne mreže meteoroloških postaja.
Time je puna briga o zgradi prepuštena
meteorolozima.(Više pročitajte u knjizi Nulla dies sine ...) Tijekom godina Geofizički je zavod zgradu klimatizirao, zamijenjena je i vanjska stolarija na cijeloj podrumskoj etaži, nabavljena je nova kotlovnica i uređeno parkiralište.
DHMZ je dalje nastavio održavati zgradu. Napravljena je fasada, uređeni su podrumski prostori, krovište i tavan, a to se čini i dalje. U skromnim financijskim uvjetima i očekujući novi prikladni smještaj meteorolozi nastavljaju održavati ovu palaču zanimljive prošlosti i prognoziraju joj sunčanu budućnost!
Fotografije:Ivo Lukac
Nema komentara:
Objavi komentar