Eugène Ionesco iz 1961.:
Pogledajte sav taj svijet kako užurbano hita ulicom. Zabrinuti kakvi jesu, niti gledaju udesno niti gledaju ulijevo, a oči drže uprtima u zemlju poput pasa. Grabe naprijed ne gledajući kuda idu, budući da mehanički prelaze već dobro im znani put.Ista je slika u svim svjetskim velegradovima. Suvremeni, univerzalni čovjek je užurban, nema vremena, zatočenik je potrebe, ne razumije kako je moguće da neka stvar nema korist; niti razumije kako u stvarnosti korisnost može postati beskoristan i ugnjetavački teret. Tko ne razumije korisnost beskorisnog i beskorisnost korisnog nije u stanju razumjeti umjetnost; a zemlja gdje se ne razumije umjetnost zemlja je robova i robota, nesretnih ljudi, onih koji niti se smiju niti se smiješe; gdje nema humora ni smijeha, ničega osim gnjeva i mržnje.
