Proslava u knjižnici Državnog hidrometeorološkog
zavoda
Dan hrvatskih
knjižnica obilježava se 11. studenoga, na dan donošenja prvoga hrvatskog zakona
o knjižnicama radi stvaranja bolje vidljivosti knjižnica i knjižničnih
djelatnosti te upoznavanja javnosti s ulogom knjižnica. Obilježavanjem ovoga
dana želi se istaknuti važnost svih vrsta knjižnica u Hrvatskoj – školskih,
narodnih, sveučilišnih i specijalnih.
Dan hrvatskih knjižnica središnji je događaj Mjeseca hrvatske knjige čije je ovogodišnje geslo Pronađi
svoj ritam – u knjižnici.
U
knjižnici DHMZ-a ovaj dan smo proslavili predavanjem
o klimatskoj pismenosti, jer su pitanje klimatskih
promjena, klimatske pismenosti, pismenosti za održivost, prevažna pitanja našeg
doba i područje posebnog interesa stručnjaka u Zavodu.
U najavi predavanja podsjetili smo posjetitelje da intelektualne tehnologije, Internet i Google, danas imaju najveću i najtrajniju moć nad tim kako mislimo. Te tehnologije
donijele su ogromne prednosti u smislu brzog pronalaženja i brzog prepoznavanja
širokog spektra informacija, i veoma se razlikuju od vremena knjige, ali imaju i
drugu mračniju stranu, jer su tehnologije prekidanja, rastresenosti,
podijeljene pažnje. Osim toga, recentna istraživanja pokazuju da je mreža okoliš koji potiče ovlašno pregledavanje,
ishitreno razmišljanje i odlučivanje. Obuzima pažnju ali ju i rasipa. To ne
vrijedi za sve i uvijek, ali u većini slučajeva mreža sprečava da mislimo
dubinski, kreativno i analitički. Naprotiv, traži se brzi zgoditak. Uči nas
biti vještima na površnoj razini, a ta irelevantnost je neodoljiva.
Nove tehnologije iz nas kao da cijede
unutarnji repertoar gustog kulturnog nasljeđa. Pretvaramo se u ljude tanko razlivene
povezivanjem s golemom mrežom informacija koju slabo metaboliziramo. Kako da nam onda mozak prodiše u vezi
ozbiljnih tema?
Ipak, možemo ili bi morali odabrati obrazovanje koje pomaže dati
prednost važnom nad banalnim,
razlikovati glavno od sporednog, senzacionalističke pojedinosti od same biti, ono što je najbolje
za dobrobit mnogih od onog što predstavlja pogodnost za manjinu. Što je u tom
kontekstu pismenost i klimatska pismenost, kako biti doista pismeni i imati red važnosti koji nas uzbuni kad
određene okolnosti prijete da se
pretvore u opravdanje da pogazimo naša zacrtana načela, kako biti aktivni kvalificirani
sudionici? Sve su to pitanja važna za informacijske stručnjake u knjižnicama,
predmetne stručnjake i razne javnosti (Philip Pullman jednom je rekao kako su knjižnice Zavod za javno
zdravstvo naših umova).
O tomu što je klimatska pismenost –
pismenost za održivost govorio je dr. Vladimir Lay koji je niz godina proveo kao viši znanstveni suradnik na Institutu
društvenih znanosti Ivo Pilar, a područje posebnog istraživačkog interesa mu je
socijalna ekologija, socijologija okoliša, održivi razvoj, odnosi prirode i
društva. Od mnogih objavljenih radova, svakako treba spomenuti njegovu knjigu
Kap preko ruba čaše: Klimatske promjene
– svijet i Hrvatska (2007.)
Zaključak je bio da bi takva predavanje i diskusije trebalo inicirati češće. Prema mišljenju stručnjaka iz DHMZ-a nužno je što prije osmisliti konkretne akcije kako bi razne javnosti uz pomoć stručnjaka osvijestile problem i upoznale se s ponašanjem i tehnologijama koje nude izlaz. Bilo bi nužno upoznati što veći broj ljudi s procesom prilagodbe kratkoročnim rješenjima, kao i s odgovorima na pitanja o tomu što može učiniti svaki pojedinac, odnosno o praksama koje bi mogle voditi očuvanju još donekle zdravog i ugodnog ekološkog okruženja življenja, u susret civilizaciji prijateljskoj prema klimi.
Na kraju ja predavač Vladimir Lay potpisivao posjetiteljima primjerke svoje knjige Kap preko ruba čaše: Klimatske promjene – svijet i Hrvatska (2007.) koje je donio na poklon. Rastali smo se uvjereni da je tog dana u knjižnici učinjen mali korak u pravom smjeru.
Predavač je klimatsku pismenost
objasnio kroz četiri razine. Klimatski pismena osoba trebala bi:
*razumjeti osnovna načela planetarnog
klimatskog sustava;
*znati kako doći do znanstveno
vjerodostojnih informacija o klimatskim promjenama;
*komunicirati o klimi i klimatskim
promjenama na adekvatan i razumljiv način;
*biti sposobna donijeti utemeljene i
odgovorne odluke u vezi s akcijama koje mogu djelovati na klimu u smjeru
smanjenja emisije stakleničkih plinova i globalnog zagrijavanja.
Pismenost je definirao kao
“razumijevanje” iza čega slijede aktivnosti komuniciranja, odlučivanja i
djelovanja. Ukratko je naveo dokumente i odluke
koji su na svjetskoj razini doneseni kako bi se zaštitio globalni
planetarni ekološki sustav (Posljednji takav UN-ov dokument donesen krajem
2015. godine sadrži 17 ciljeva za
djelovanje zemalja članica UN-a i nosi naslov Globalni ciljevi održivog razvoja
do 2030. godine). No, naglasio je, oni odreda nisu operativno definirani te su ostali uglavnom na razini deklaracije...
Na putu nadvladavanja problema koje
iniciraju klimatske promjene, kao prvi i najvažniji preventivni alat pojavljuje
se odgoj i obrazovanje o klimatskim promjenama. Predavač, dr. Lay, naveo je
prvi pozitivni primjer Italije u kojoj je klimatska
pismenost uvedena kao obavezni predmet u škole. Također je pohvalio dobro napisanu popularnu knjigu o toj tematici
autorice Naomi Klein Ovo
mijenja sve : kapitalizam protiv klime, Zagreb, 2015. Spomenuo je i svoj rad
o klimatskoj pismenosti u domaćem časopisu Socijalna ekologija, 1-2/25, 39-52.
Naglasio
je da je pismenost za održivost ljudski alat koji se danas tek počinje
razvijati jer ga zanemaruju pobornici rasta pod svaku cijenu i pobornici rastućeg
konzumerizma kao prevladavajućeg načina života.
Razvila se živahna diskusija u kojoj
su stručnjaci DHMZ-a naveli primjere
dobre prakse koji već postoje u DHMZ-u, a tiču se edukacije raznih javnosti i
korisnika usluga Zavoda u vezi ove teme. Naveli su i primjer loše napisanog
univerzitetskog udžbenika s pogrešnim definicijama iz osnova klimatologije. Posebno
zanimljive opservacije iznijeli stručnjaci DHMZ-a Marko Vučetić, Tanja Likso, Lidija Srnec, Tatjana Vujnović, Vesna
Đuričić, Ivan Novak i drugi.
Zaključak je bio da bi takva predavanje i diskusije trebalo inicirati češće. Prema mišljenju stručnjaka iz DHMZ-a nužno je što prije osmisliti konkretne akcije kako bi razne javnosti uz pomoć stručnjaka osvijestile problem i upoznale se s ponašanjem i tehnologijama koje nude izlaz. Bilo bi nužno upoznati što veći broj ljudi s procesom prilagodbe kratkoročnim rješenjima, kao i s odgovorima na pitanja o tomu što može učiniti svaki pojedinac, odnosno o praksama koje bi mogle voditi očuvanju još donekle zdravog i ugodnog ekološkog okruženja življenja, u susret civilizaciji prijateljskoj prema klimi.
Na kraju ja predavač Vladimir Lay potpisivao posjetiteljima primjerke svoje knjige Kap preko ruba čaše: Klimatske promjene – svijet i Hrvatska (2007.) koje je donio na poklon. Rastali smo se uvjereni da je tog dana u knjižnici učinjen mali korak u pravom smjeru.
