Iz antologije Od Matoša do Maleša

 Danijel Dragojević 

FUSNOTA O UZLOVIMA 

Ima proroka propovjednika pravovjernika 

  jedno vjernika hramova obožavanja 

  onih koji znaju što treba da radiš 

  vrlina dogmi obraćanja svetosti 

  ispovjednika vojskovođa liječnika 

Ali što se koga tiče 

  što u mom vrtu cvjeta ruža 

Ima žestokih vjernih odabranih

  propisa popravljača reformatora 

  čistunaca sveznalica fanatika

  redovnika vojnika govornika

  partijaca jednopartijaca učitelja 

Ali što se koga tiče 

  što u mom vrtu cvjeta ruža 

Ima svih vrsta zajedništva svakakvih MI 

  futurologa sudaca svjedoka klasika

  oslobodilaca svjesnih vođa zakonodavaca

  spasilaca slobodoumnih tamničara

  naredbodavaca zaduženih za tvoje dobro

  zakletih tajnih sklonih žrtvovati se 

  naravno uvijek kojekako svukuda

  svakako oduvijek na pretek akoprem jedino 

Ali na kraju krajeva što se koga tiče 

  što u mom vrtu cvjeta ruža  

Korisno vs nekorisno (Iz knjige Nuccio Ordine Korisnost beskorisnog)

Charles Baudelaire Moje razgoličeno srce

U ovom svijetu utilitarizma i profita poezija i solidarnost teško mogu pronaći svoje mjesto: "zahvaljujući napretku tih vremena od tvoje će nutrine ostati samo crijeva!" (XV, str. 24).

Lessing

Prava vrijednost čovjeka nije u istini koju netko posjeduje ili tvrdi da posjeduje, već u iskrenom trudu da se u nju pronikne. Jer sile koje uvećavaju usavršivost čovjeka ne proistječu iz posjedovanja, već iz traganja za istinom. Posjedovanje nas čini nepokretnima, tromima, oholima. Kad bi Bog u desnoj ruci držao svu istinu, a u lijevoj neutoljivu želju za istinom i kazao mi : Biraj! ponizno bih pognuo glavu nad njegovu lijevu ruku i makar čitavu vječnost proveo u skitnji, kazao: Oče, daj mi je! Apsolutna istina samo je tvoja.

Lessingove riječi, u stanju su taknuti nas u dušu, posvjedočiti nam o tome da se tobožnja beskorisnost klasika može pokazati iznimno korisnim oruđem koje nas podsjeća - nas, ali i buduće naraštaje, sva ljudska stvorenja koja su spremna razbuktati iskru u sebi - da posjedovanje i profit gase život, do traganje, nesputano sponama  utilitarizma, može učiniti čovječanstvo slobodnijim, tolerantnijim i čovječnijim. (Nuccio Ordine)

 

Sve ostalo je isto

 

Eugène Ionesco iz 1961.:

Pogledajte sav taj svijet kako užurbano hita ulicom. Zabrinuti kakvi jesu, niti gledaju udesno niti gledaju ulijevo, a oči drže uprtima u zemlju poput pasa. Grabe naprijed ne gledajući kuda idu, budući da mehanički prelaze već dobro im znani put.

Ista je slika u svim svjetskim velegradovima. Suvremeni, univerzalni čovjek je užurban, nema vremena, zatočenik je potrebe, ne razumije kako je moguće da neka stvar nema korist; niti razumije kako u stvarnosti korisnost može postati beskoristan i ugnjetavački teret. Tko ne razumije korisnost beskorisnog i beskorisnost korisnog nije u stanju razumjeti umjetnost; a zemlja gdje se ne razumije umjetnost zemlja je robova i robota, nesretnih ljudi, onih koji niti se smiju niti se smiješe; gdje nema humora ni smijeha, ničega osim gnjeva i mržnje.