Marko Marulić (Split, 18. VIII. 1450 - Split, 5. V. 1524).

Otac hrvatske književnosti i pisac onodobnih bestsellera

 

Brojne zanimljivosti o životu i djelu Marka Marulića možda nisu toliko poznate, a vrijedi ih istaknuti:

Obiteljski grb na nadgrobnoj ploči M. Marulića

Potječe iz splitske plemićke obitelji Pečenić ili Pecenić. U latinskim se djelima bilježi kao Marcus Marulus, Marcus Marulus Spalatensis, Marcus Marulus Delmata, a u hrvatskima i kao Marko Pečinić. Na početku Judite potpisuje se kao Marko Marulić Splićanin.

Njegov je opus trojezičan: hrvatski, latinski i talijanski.

Judita, Mletci 1521.

Judita, najvažnije hrvatsko djelo, završena je 22. travnja 1501, a samo za njegova života objavljena je tri puta (1521, 1522. i 1523). Prvo poznato izdanje Judite objavljeno je u Veneciji 1521. godine. Pretpostavlja se da je Judita 20 godina bila u rukopisu jer je tada u cijelom Splitu bilo tek 200-tinjak pismenih a tisak je bio iznimno skup.

Jedini primjerak sačuvan je u Knjižnici Male braće u Dubrovniku.

22. travnja se, odlukom Sabora Republike Hrvatske od 1996. godine slavi kao Dan hrvatske knjige.

Latinska pjesma ‘Epitaphium Georgii et Perinae’ najraniji je Marulićev rad koji se može točno datirati (1464.)

Prostor Marulićeva Splita

Tijekom života stječe europsku slavu kršćansko-moralističkim djelima na latinskome jeziku:  Pouke za čestit život prema primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, Mleci 1506.) su Marulićevo u svijetu najprevođenije djelo, koje je u njegovo vrijeme prevedeno čak i na japanski.

 Latinski izvornik Pouka otisnut je do danas više od dvadeset puta, a više od 30 puta djelo je izdano u prijevodu na različite jezike (talijanski, njemački, francuski portugalski, španjolski, češki) tako da je to najviše objavljivana hrvatske knjiga u inozemstvu.

  

Britanska knjižnica posjeduje primjerak Marulićeva Evanđelistara (Evangelistarium) iz 1529. koji je bio osobno vlasništvo engleskoga kralja Henrika VIII.
 

Uz Henrikov osobni psaltir, Marulićev Evanđelistar je knjiga s najvećim brojem vlastoručnih bilježaka (140) među sačuvanim svescima Henrikove knjižnice i očito je da je tu vladar tražio argumentaciju za razvod od Katarine Aragonske i novu ženidbu. Danas je jedna od dragocjenosti glasovite Britanske knjižnice (British Library).

Marulić u svome djelu Psihologija ljudske duše (Psichologia de ratione animae humanae) prvi u povijesti uopće rabi riječ “psihologija” pa ga se smatra njezinim tvorcem.

Bio je istodobno hrvatski pjesnik, rodoljub i intelektualac, koji se dopisivao s  papom Hadrijanom VI, prosvjedujući protiv nemara i nesloge europskih vladara u odnosu na pustošenje i osvajanje Hrvatske od otomanske sile.

I. Meštrović: Marulićevo poprsje

 

Marulićev prvi životopisac i prijatelj Franjo Božičević Natalis opisao je njegov tjelesni izgled: srednjeg stasa, ni mršav ni debeo, crnook, kestenjaste kose, duge brade i orlovskoga nosa.

Prema tom opisu, slikar Emanuel Vidović napravio je Marulićev portret (jedini u svom slikarskom opusu).

I. Meštrović: Spomenik Marku Maruliću

Ivanu Meštroviću, za poznati kip na splitskom Voćnom trgu (1925.), pozirao je tada još živući potomak slavne obitelji Marulić, a prema nekima ipak se radi o Meštrovićevom autoportretu. Osim u Hrvatskoj, njegov se spomenik nalazi i u Njemačkoj (Berlin) i Čileu (Providencija, Santiago de Chile).

  

 Njegov lik se nalazi na novčanici od 500 kn.

 

U Splitu postoji centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga, osnovan je 1995. godine, a zove se Marulianum. 

Za sve koji žele znati više, pregršt dobrih tekstova o Marku Maruliću: 

 

Marulić na Islandu i u Njemačkoj - Novi recepcijski krugovi hrvatskog klasika

Vijenac, 449 - 19. svibnja 2011.

Još iscrpnije u Colloquia Maruliana XXI (2012.) - Širenje marulićevskih krugova: islandski prijevod i nepoznata njemačka izdanja Maruliane

Novi čvor u Marulićevoj društvenoj mreži:

Otkriće prepiske Marka Marulića i pape Hadrijana VI. Vijenac, 555 - 11. lipnja 2015.

 Dvadeset pet godina Marulićevih dana (1991-2015) 

 Pet stoljeća Marulićeva Evanđelistara

 

Marko Marulić u izboru sugrađanke Anele Galić.
Izvor: Marulianum

 

Rodio se na današnji dan

Josip Torbar

Dr. Josip Torbar (Krašić, 1. travnja 1824. - Zagreb, 26. srpnja 1900.) rodoljub, svećenik, hrvatski prirodoslovac, književnik, pedagog i političar, jedan od pokretača "Književnika", priređivao je školske udžbenike za prirodne znanosti.

Rođen u seljačkoj obitelji, završio je gimnaziju u Karlovcu, a od 1843. uči filozofiju i teologiju na zagrebačkom sjemeništu.

Zaređen za svećenika 1849. god. Studirao je na bečkom sveučilištu, gdje je 1852. položio profesorski ispit.
Bio je profesor na zagrebačkoj gimnaziji, a kad je 20. studenoga 1854. otvorena realna gimnazija u Zagrebu, postao je na njoj profesor fizike i prirodopisa.

Od 16. veljače 1858. bio je ravnatelj realne gimnazije. Ban Levin Rauch smijenio ga je s te dužnosti 1867. god, kao i neke druge istaknute profesore, zbog političkih razloga.
Ban Ivan Mažuranić vratio ga je na istu dužnost u studenome 1873.
U tri navrata je bio izabran za zastupnika hrvatskog sabora (1861., 1865. i 1875.), u kojemu se kao rodoljub zalagao za cjelokupnost i samostalnost Hrvatske.

Torbar je u svoje vrijeme bio među prvim i rijetkim popularizatorima prirodnih znanosti.
Bavio se raznim disciplinama: biologijom, geologijom, meteorologijom i poviješću znanosti.
Hrvatski sabor ga je 9. svibnja 1866. uvrstio među prvih 12 članova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti JAZU.
Bio je predsjednik Matematičko-prirodoslovnog razreda i predsjednik JAZU od 1890. do smrti.
S Jagićem i Račkim, pokretač je ˝Književnika˝, te urednik ˝Katoličkog lista˝ i ˝Gospodarskog lista˝.
Bio je osnivač i predsjednik Hrvatskog planinskog društva.

Digitalizirana građa:
 
Zakon svršnosti u prirodi / Torbar Josip

Pogledajte još:
Reference u digitalnoj knjižnici 

Josip Torbar (Liječnički vjesnik 1990. br.8. str.298)

Rijeci projekt prijestolnice Europske kulture za 2020. godinu

Pobijedio je "grad koji teče"

Tako je odlučilo  Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka u kojem su bili stručnjaci iz četiri europske institucije te dva nacionalna stručnjaka, predsjednik je bio Steve Green iz Europske komisije.

  "Naglasak nije bio samo na umjetnosti već na tome kako umjetnost i kultura služe i gradu i zemlji i Europi i njihovim građanima", napomenuo je Green.

Projekt je dobiven prvenstveno na temelju dviju prijavnih knjiga pisanih za prvi i drugi krug selekcije,  u kojima se odgovara na niz konceptualnih i operativnih pitanja, dokazuje potencijal i snaga za izvođenje projekta te predstavlja cjelokupan koncept i program rada. U užem izboru bili su Dubrovnik, Osijek i Pula.

Stvaralački centar za djecu jedan je od stupova programa!

O projektu Dječje kuće koji će na jednom mjestu hibridno spajati dio koncepta dječje knjižnice, obrazovanje iz područja nove pismenosti (film, video igre, programiranje, modeliranje...) i multifunkcionalni stvaralački prostor pročitajte u  ovom članku.

Iznimno je zanimljiv i članak  Ande Bukvić Velika važnost malih priča.