Dvije pjesme za tamna vremena

 

Za čitanku za više razrede

Ne čitaj ode, sine, već redove vožnje:

Oni su točniji. Razmotaj pomorske karte,

Dok nije prekasno. Budi budan, ne pjevaj.

Dolazi dan kad će opet pribiti liste

Na vrata i oporbenjacima na grudi naslikati

Znak. Uči hodati neprepoznat, nauči više nego ja:

Mijenjati četvrt, pasoš, lice.

Upoznaj se s malom izdajom,

Svakodnevnim prljavim spasom. Enciklike

su korisne za potpaljivanje vatre,

manifesti: da se umota maslac i sol

za bespomoćne. Treba bijesa i strpljenja

da se u pluća moći upuše

fini smrtonosni prah, samljeven

od onih koji su mnogo naučili,

koji su točni, samljeven od tebe.

(H. M. Enzensberger)

Stari medij

(Altes Medium)

Ono što imate pred očima,

moje dame i gospodo,

ova nakupina,

to su slova.

Oprostite.

Oprostite.

Teško je dešifrirati,

znam, znam.

Znam da je nezgodno.

Radije biste to audiovizualno,

digitalno i u boji.

Ali kome je zaista stalo

do virtual reality

recimo:

Ispunjavaš opet grm i dolinu,

ili: Usamljeniji no ikad

u kolovozu, ili pak:

Noć maše svojom zastavom,

ne bi trebalo imati problema s time.

Dvadeset i šest

ovih crno-bijelih plesača

bez ikakva grafičkog displeja

i CD-ROM-a,

krnjutak olovke kao hardver –

to je sve.

Oprostite.

Oprostite, molim vas.

Nisam vas želio uvrijediti.

Ali znate već kako je to:

neki to nikad ne nauče.

 Hans Magnus Enzensberger

(pjesmu je preveo Hrvoje Jurić i citira je u knjizi "Pandemija kao simptom", str. 131-132).

PISANJE ŽIVOTOPISA

 Što treba?

Treba napisati molbu,

uz molbu priložiti životopis.

Bez obzira na duljinu života

životopis treba biti kratak.

Obavezuje sažetost i selekcija činjenica.

Pretvorba krajobraza u adrese

i kolebljivih uspomena u precizne datume.

Od svih ljubavi dovoljna je vjenčana,

a od djece samo rođena.

Važnije je tko te poznaje nego koga poznaješ.

Putovanja samo ako su inozemna.

Pripadnost nečemu, ali bez čemu.

Odličja bez za što.

Piši tako kao da sa sobom nikad nisi razgovarao

i dao da si se izdalje obilazio.

Šutke izostavi pse, mačke i ptice,

drangulije uspomena, prijatelje i snove.

Radije cijena nego vrijednost

i naslov nego sadržaj.

I radije broj cipela nego kamo on ide

onaj kakvim te smatraju.

Uz to fotografija s otkrivenim uhom.

Uzima se u obzir njegov oblik, ne ono što se čuje.

Što se čuje?

Tresak strojeva koji melju papir.

(Wisłava Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta)