Mogu li kontrola i naredbe poboljšati sustave?

U  novom broju qLife

stručnom časopisu za liderstvo i organizacijski razvoj tema su

                                         Patologije liderstva.

 To je posebno zanimljivo jer
zadiru u samu srž vodstva:
u predsvjesne i nesvjesne razine uma
 iz kojih izvire ponašanje lidera, menadžera i poduzetnika
u organizacijama te u njihovim privatnim životima.

 

Svakao pročitajte i zanimljivi članak o suštinskim problemima standarda!

 Novi broj 1 (proljeće 2015.) s tekstom o standardima preuzmite na stranicama CARNeta!

Tweeter, klimatske promjene, proljetnice, Umberto Eco

Proljetna promišljanja

 

Čitamo da su društvene mreže  promijenile i osnažile internet kao medij, ali i našu ulogu i utjecaj na svijet. Osjećamo  ponos i zadovoljstvo dok  zamišljamo  da je stvarnost ono što mi jedni drugima govorimo da jest.

Prodavači usluga nam povlađuju. Kreiraju strategije. Ciljna smo skupina.

Kažu nam da će revolucije u budućnosti  biti tweetane  i retweetane. U  feedu. U listama. Hashtagane. 



Brzo, kratko i jasno. Razmišljenje -  suvišno.

Brojke zadivljuju.  Objavljeno je već 300 miliijardi tweetova s idealnim duljinama od 70 do 100 znakova.  35,5 milijuna twiteraša, samo u Kini. Komunikacijski  boljitak raspamećuje!

Ipak,  stižu upozorenja iz humanističkih znanosti. Nije bezazleno. Ovaj nas je „boljitak“ promijenio  kao pojedince. Ubrzao. Iskorijenio.  Ostavio nas je svugdje i nigdje. Utječe na našu svijest i koncentraciju.

Zamaglio nam je stvarni   svijet. Kako ćemo se boriti s  izazovima u njemu?

U svojoj knjizi  Ovo mijenja sve  Naomi  Klein nas na to upozorava u kontekstu prevažnog pitanja o klimatskim promjenana.O tomu naklapamo jutrom u javnim prometalima, a ne znamo. Autorica upozorava da se radi o krizi koja je po prirodi stvari spora u kretanju i u velikoj mjeri vezana za mjesto zbivanja.

Doista, u raznim fazama i između strašnih katastrofa, klimatske promjene  se svode  na rano pupanje nekog cvijeta na livadi kraj koje svakodnevno prolazimo ili na neobično tanku ledenu koru na svima nam znanom Maksimirskom jezeru. 

Maksimirsko  jezero zimi

Roditelji koji vikendom onuda šetaju o tomu ne mogu ispričati svojoj djeci.  To znanje zahtijevalo bi zajedništvo o kojem grupe na tweeteru i drugim društvenim mrežama ne promišljaju. Morali bi ova mjesta stvarno poznavati, ne samo kao krajobraze, nego kao prostor na kojem su svoji na svom. Nedostaje osjećaj dubokog razumijevanja, odgovornosti i pripadanja. 

Na žalost, dobri smo samo u svladavanju prostora. Temporalna dimenzija nam je danas izmaknuta. Odvojili smo se od vremenskog okvira u kojem smo osjećali obavezu prema prošlosti i budućnosti kako bi pratili djela i postupke u sadašnjosti.

Ipak, opet  dolazi proljeće. Počinjemo primjećivati prve proljetne cvjetiće. Tek  rijetki se zapitaju nije li im trenutak cvatnje pogrešan?

Možda bi trebali usporiti. Primijetiti sitne promjene oko nas  koje nam govore da je nešto krenulo po zlu. Ali, nedostaje osobnih uvida. U petlji beskonačne sadašnjosti dok nam tehnologije drobe i sjeckaju koncentraciju obraćam se stručnjacima.

Raspitujem se u Botaničkom vrtu o našim proljetnicama. Stručnjaci tamo pretražuju google. Rezimiraju.  Nije se baš tim neko posebno kod nas bavio. Ima nešto radova za Sjevernu  Ameriku i Kinu. Zaključuju.  Mi iz Vrta rado pomažemo ako znamo i ako nas neki drugi poslovi ne pritisnu.

Vide da su se stvari s proljetnicama  promijenile. Kao prvo, kažu, obični jaglac cvate cijele godine. Zatim cvate obični šafran, pa proljetni drijemovac,  jetrenke, pasji zub, šumarice i ostale proljetnice a među posljednjima i močvarna kockavica.

 
U Vrtu su zadnjih godina primijetili da prvo cvatu šafrani (jasno i jaglaci), a zatim za njima gotovo u isto vrijeme i sve ostale proljetnice. Tako da će se  često naći na istoj parceli da u isto vrijeme cvatu npr. obična šumarica, tzv. šupaljka i kockavica.

Nekada je taj razmak bio od tjedan do dva,  a sada većina proljetnica (šumarice do kockavica) cvatu u isto vrijeme. Još dodaju  da cvatnja ovisi i o nadmorskoj visini i ekspoziciji, na južnom položaju će cvatnja biti prije.

Prošle godine, dok smo mi u Vrtu kažu (i na Medvednici na najvišim položajima) već zaboravili na cvatnju šafrana, na srednjem Velebitu su cvali krajem ožujka i početkom travnja.

Drijemavica

Roditelji koji šetaju našim parkovima, bake i djedovi nestručnjaci o svemu tomu ne tweetaju. Virtualni prostori uglavnom relaksiraju. Zato nam se čini da se promjene  ne događaju.

Jetrenke

Onda, 19. veljače,  udarna vijest je  da je umro posljednji od velikih univerzalnih mislilaca i autora Umberto Eco. U  jednom od svojih zadnjih eseja pisao je  o webolikom labirintu koji otkriva naše najveće strahove, naše unutarnje kontradikcije i naš beskonačni kapacitet za pogreške. Prema njemu svi smo mi na kraju svoji vlastiti Minotauri.

Eco je ipak vidio izlaz.

Marce Gabriola. Labirint

Možda bi nam dao savjet  da počnemo primjećivati proljetnice kraj kojih prolazimo i da sve o njima  zapamtimo za iduću godinu,  i opet,  opet, i opet, sve dok stvarno ne zamijetimo, razumijemo, osjetimo se odgovornima i nešto poduzmemo...

Cjeloviti tekst jednog od posljednjih Ecovih eseja pod nazivom Labirint uma pročitajte u engleskom izvorniku.

Zapažanje o našim proljetnicama dugujemo gsn Darku Mihelju, dipl.ing. zaposlenom u Botaničkom vrtu PMF-a  u Zagrebu

Otvorenje Art-kino knjižnice u Rijeci!

 12. veljače 2016.

Potrebno je živjeti samouvjereno gledajući (T. Gotovac)

Art-kino je otvarilo specijalnu knjižnicu koja u ovom trenutku pohranjuje preko 700 naslova knjiga i 16 naslova  časopisa. Audiovizualna zbirka sadrži 600 DVD-a suvremenih i klasičnih filmskih naslova. 

Korisnici  knjižnice mogu čitati dnevne novine, tjednike i mjesečna izdanja časopisa na koje je pretplaćena ustanova Art-kino. Uz "klasičnu" knjižnu građu, članovi knjižnice imaju na raspolaganju tablet uređaj (AVE Zavičajna zbirka) na kojem su pohranjeni filmovi snimani u Rijeci, o Rijeci ili riječkih autora.

Hvalom na hvalu!

Tri velike zvijeri strogo su zaštićene u Hrvatskoj: vuk, smeđi medvjed i ris.

Čovječja ribica (Proteus anguinus), endemična vrsta dinarskoga krša, najveći je grabežljivac podzemnih špilja, premda može preživjeti deset godina bez hrane. Duga je tridesetak centimetara, cijeli svoj provodi život u mraku, a oči su joj prekrivene kožom. Zanimljivo je da ima i vanjske škrge i pluća.

S 13 dobara upisanih na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva Hrvatska je, zajedno sa Španjolskom, zemlja s najvećim brojem upisanih dobara u Europi.

Plitvička jezera

Gotovo 10% hrvatskoga teritorija zaštićeno je u okviru 11 parkova prirode, 8 nacionalnih parkova i dva stroga rezervata. 

Planina Velebit uvrštena je u međunarodnu mrežu rezervata biosfere (UNESCO-ov znanstveni program Čovjek i biosfera), a pet je područja na međunarodnom popisu vrijednih močvara, osobito kao staništa ptica močvarica: Kopački rit, Lonjsko polje, Delta Neretve, Crna Mlaka i Vransko jezero.

Prema količini vodnih zaliha po stanovniku Hrvatska je treća zemlja u Europi, iza Islanda i Norveške.

 

Hidroelektrana Jaruga na rijeci Krki prva je hidroelektrana u Europi, a druga na svijetu.

Zaslugom Nikole Tesle puštena je u promet 28. kolovoza 1895., samo tri dana nakon što je prema njegovim patentima izgrađena prva svjetska hidroelektrana na slapovima Niagare.

U bečkom Prirodoslovnom muzeju čuva se meteorit koji je 1751. pao kraj mjesta Hraščine u Hrvatskom zagorju. Padu meteorita posvjedočio je velik broj ljudi, a o svem je sastavljeno i stručno izvješće. Popularni je naziv meteorita »zagrebačko željezo«.

Izvor: Turistička zajednica

Naše stare a najljepše, meteorološke knjige!

VALOVI I ZRAKE.
dr. Oton Kučera
1903.

U Zagrebu : Izdala ˝Matica hrvatska˝, 1903.

PREDGOVOR.

Kako o tom ne može da bude nikakve sumnje, da se napredovanje čovjekova roda u novije vrijeme u prvom redu osniva na razvijanju svih grana prirodne nauke, pak se to navlastito očituje u razvijanju čitavoga duševnoga života našega na osnovi prirodoslovnoga mišljenja, treba da široke vrste i naše inteligencije sa stajališta općene svoje obrazovanosti u tom smjeru popune svoje znanje.
...To navlastito vrijedi za malene narode, kaki je hrvatski. Ne žacam se reći, da bi se mnogi pojavi u javnom i sukromnom životu hrvatskoga naroda posve drukčije razvijali, da su prirodne nauke sa svojim načinom mišljenja u većoj mjeri elemenat općene obrazovanosti hrvatske inteligencije. Poradi toga držao bih u današnjim prilikama nesrećom za narod, kad bi se naša Matica dala na druge putove, to više, što ima dosta znakova za to, da široke vrste naroda traže ovaku hranu... U Zagrebu 31. prosinca 1903.  Dr. Oton Kučera

Naše nebo
KUČERA, Oton
1895.

Zagreb : Naklada Matice hrvatske, 1895.

Obćeni pregled noćnoga neba.

Večernje nebo. — Zviezde, zvjezdua daljina, godina svjetla. — Daljine zviezda od nas. — Zviezde prvoga reda. — Broj zviezda.

Sunce je zašlo. Zadnji su mu traci eno pozlatili vrhunce dalekih gora, a dolinom se već prostro sumrak: nestalo je u tinji čas živih boja, nekakva je olovna boja pritisnula ravnicu, kao da hoće da izbriše sav ćar bujne joj prirode. Umor se spustio i na živu i na mrtvu prirodu: sve se sprema na počinak, — samo čovjek ne. Već u ranoj mladosti svojoj on u to doba rado baci oko na svod nebeski, — tu najveližanstveniju kupolu najkrasnijega hrama božjega na tom svietu. A što mu vuče i oko i srce k nebu ? Svjedokom je i vidokom ponajljepšim pojavima, što mu ih priroda, ta dobra mati njegova, nudja, da mu se na jednoj strani čuvstvo ljepote nasladjuje prekrasnim prizorima, a na drugoj, da mu se srce digne iz nizine svagdašnje borbe životne tamo gore, — da se na krilima uma i fantazije vine daleko, daleko — u neizmjerni svemir. — Da, ja ne znam u prirodi pojava, koji bi toliko užitka estetskomu čuvstvu mlada čovjeka davao, a ne znam ni pojava, koji bi čovjeku toliko uznosio i dušu i srce u više, čiste sfere života ljudskoga, nego promatranje večernjega i noćnoga neba, — dakako promatranje s ljubavlju i srcem, kojemu su još pristupni užitci ove ruke. A nisi’ li tomu potvrda i toliki krasni hramovi božji, koji i sa svodovima svoim........... (A. Kučera)

VREMENOSLOVJE
Pajo Krempler
1869.

Varaždin : Tiskarski zavod Pletzera i sina, 1869. –

Predgovor.
....sliedeća opažanja o vremenoslovju sastavi njeki veoma iskusan i praktičan njemački gospodar. On si dade velik trud, da uzmogne na raznih predmetih, kao što je sunce, mjesec, zviezde i t. d. razabrati, kakovo će vrieme doskora sliediti. Taj praktični gospodar nije doduše vjerovao, da bi tkogod mogao godine danah prije štogod o’vremenu proreci, osobito ne za čitav sviet; ali da se po navedenih i drugih predmetih, koji će u posebnih odsjecih sliediti, za njekoliko danah u stanovitih mjestih vrieme proreci može, vjerovao je stalno, jer je sam izkusio.
Akoprem je fiziku točno i temeljito znao i njojzi podpunoma vješt bio, ipak se je obsvedočio, da je svako drugo vremenoslovje i proricanje o budućem vremenu netemeljito i lažljivo osim onoga, što se temelji na mjestnih opažanjih i izkustvu: a drugo, da jest i da će uvieke puko pium desiderium ostati. Za podpunu istinitost njegovih opažanjah jamstvuje to, da ni njega, ni nikoga njegovo izkustvo neprevari. Premda se težko nagovoriti dao, ipak (prevodilac)....

Uvod.

Neima ni najmanje dvojbe, da bi od velike, da, neprecjenive koristi bilo i po gospodara i po razne obrtnike i u obće po svekoliko čovječanstvo, točno i nevaravo znanje vremenarstva ili vremenoslovja.
Već se je od davne davnine nastojalo oko toga, da se sastave stalna i neoboriva načela, kojimi bi se pojavi vremena točno i sjegurnošću označiti mogli. Ali uzprkos i najrevnijemu nastojanju, uzprkos velikomu napredku u naravoslovju, jošte se ništa pronaći nemogaše, što bi čovjeka u toj znanosti zadovoljiti moglo; dielujući neproračunivi uplivi odviše su bo mnogobrojni, nego da se dadu theoretičnimi načeli označiti. Njekoji su nam uzroci istih sasvim nepoznati, drugi pako samo netočno, te se nedadu ni u obće, ni po osobitih mjestnih okolnostih dovoljnom sjegurnosti proračunati.  (P. Krempler)

Ove i druge meteorološke knjige su digitalizirane.
Pogledajte!