Rijeci projekt prijestolnice Europske kulture za 2020. godinu

Pobijedio je "grad koji teče"

Tako je odlučilo  Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka u kojem su bili stručnjaci iz četiri europske institucije te dva nacionalna stručnjaka, predsjednik je bio Steve Green iz Europske komisije.

  "Naglasak nije bio samo na umjetnosti već na tome kako umjetnost i kultura služe i gradu i zemlji i Europi i njihovim građanima", napomenuo je Green.

Projekt je dobiven prvenstveno na temelju dviju prijavnih knjiga pisanih za prvi i drugi krug selekcije,  u kojima se odgovara na niz konceptualnih i operativnih pitanja, dokazuje potencijal i snaga za izvođenje projekta te predstavlja cjelokupan koncept i program rada. U užem izboru bili su Dubrovnik, Osijek i Pula.

Stvaralački centar za djecu jedan je od stupova programa!

O projektu Dječje kuće koji će na jednom mjestu hibridno spajati dio koncepta dječje knjižnice, obrazovanje iz područja nove pismenosti (film, video igre, programiranje, modeliranje...) i multifunkcionalni stvaralački prostor pročitajte u  ovom članku.

Iznimno je zanimljiv i članak  Ande Bukvić Velika važnost malih priča.

Meteorolozi u palači s tri adrese

Postoji li veza između gotike i prognoza?

Zgrada u kojoj je danas smješten Državni hidrometeorološki zavod potječe iz 19. stoljeća. To je  dvokatna palača s tri krila  čiji je tlocrt u obliku slova U. Sagrađena je na mjestu srednjovjekovne  franjevačke kapucinske samostanske crkve sv. Marije.

Pročelje crkve koje je bilo zidano opekama s oštećenom kasnogotičkom biforom postaje dijelom  južnog  vatrobranog zida palače. Zid je postao vidljiv nakon što je 1942. srušena  zgrada na Vranicanijevoj poljani.

Sjeverni dvokatni dio zgrade L tlocrta  s jednokatnim krilom prema šetalištu sagradio je najznačajniji domaći graditelj u prvoj polovici 19. stoljeća  Bartol Felbinger, istaknuti predstavnik arhitekture klasicizma u Zagrebu i kontinentalnoj Hrvatskoj i to za plemića Ludovika Jelačića, profesora zagrebačke Akademije. Danas je u potpunosti sačuvano klasicističko sjeverno pročelje Jelačićeve palače. 

U svoje vrijeme to je bilo jedno od najkvalitetnijih i najmonumentalnijih klasicističkih pročelja  u Zagrebu. U izbočenom središnjem dijelu koji je bio naglašen zabatom,  pročelje je bilo raščlanjeno velikim redom toskanskih pilastara i polustupova.

.

Portal je naknadno zazidan, ali su ostali sačuvani kiparski detalji s reljefima konjanika, tri medaljona i triglifi u četverokutu vijenca. Spomenimo  da je u neposrednoj blizini stara ljekarna u Kamenitoj 9, s Felbingerovim pročeljem iz 1823. godine.

Današnji trokrilni oblik s dvorištem prema parku Grič zgrada je dobila nakon pregradnje u 1864. Dogradnja je  izvedena prema projektima hrvatskog graditelja i projektanta Franje Kleina  jednog od osnivača  graditeljskog poduzeća Grahor&Klein. 

Za potrebe Kraljevske velike realke u Zagrebu koja je u zgradi bila smještena od 1857. Klein je na starom krilu dodao neogotički zabat jednako kao na južnom krilu i središnjem dijelu istočnog krila sa školskim ulazom.

Južno, trokatno pročelje riješeno je kao glavno pročelje s izbočenim  neogotičkim ravno odrezanim stupnjevanim zabatom u koji je inkorporiran reljef s prikazom nagih dječaka sa simbolima različitih zanimanja i u sredini grbom Grada Zagreba. Tako  se željela  istaknuti nova obrazovna namjena zgrade.

U prizemlju prema Strossmayerovom šetalištu bila je u 19. st. glasovita kavana u koju je navraćao Matoš.

Preuzeto : spomenik.pbworks.com

Kako su došli  meteorolozi?

Ivan Stožir

1.prosinca 1861. u sklopu fizikalnog  kabineta  Kraljevske velike realke na prvom katu sjevernog krila zgrade postavljena je meteorološka postaja (termometrijska kućica), dok je kišomjer bio u dvorištu škole. Briga o postaji povjerena je Ivanu Stožiru  profesoru fizike koji je na njoj radio uz pomoć učenika završnog razreda.

Do 1880. godine postaja je nosila naziv Opservatorij Kraljevske velike realke.

Nakon umirovljenja Ivana Stožira 1. siječja 1892. na mjesto upravitelja Opservatorija postavljen je Andrija Mohorovičić  koji modernizira službu i proširuje mrežu meteoroloških postaja u Hrvatskoj i Slavoniji.

Andrija Mohorovičićv

U jesen 1896. Kraljevska realna gimnazija preseljena je u novu zgradu na današnjem Roosveltovom trgu, a u zgradi na Griču ostaje ženski licej. Opservatorij koji je do tada pripadao Kraljevskoj velikoj realki ostaje na Griču i postaje samostalan te nastavlja s radom kao poseban zavod pod upravom Odjela za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade.
Od 1898. do 1900. Zavod nosi ime Meteorologijski opservatorij, a od 1901. Zagrebački meteorološki opservatorij. Naziv Opservatorija promijenjen je 10. travnja 1911. godine u Kraljevski zavod  za meteorologiju i  geodinamiku.
Aktivnosti se stalno šire, pa 10. prosinca 1921. Opservatorij opet mijenja naziv - ovaj put u Geofizički zavod. Tijekom Drugog svjetskog rata mreža postaja se raspala, ali su  mjerenja i motrenja na Zavodu uz velike teškoće ipak  održavaju.

Po završetku rata osnovana je 1947. godine Uprava hidrometeorološke službe NRH, a današnji naziv Državni hidrometeorološki zavod služba dobiva 1991. Geofizičkom zavodu ostao je na brizi jedino Opservatorij Zagreb-Grič.

Postupno preseljenje Geofizičkog zavoda započeto je 1981. a od 1983. godine u zgradi na Griču je ostao jedino Opservatorij koji se zbog velike vrijednosti za proučavanje klime nije smio premještati.

Opservatorij je predan Hidrometeorološkom zavodu 1.siječnja 1987. i postao je dijelom državne mreže meteoroloških postaja. Time je  puna briga o zgradi prepuštena meteorolozima.(Više pročitajte u knjizi Nulla dies sine ...)

Tijekom godina Geofizički je zavod  zgradu klimatizirao, zamijenjena je i vanjska stolarija na cijeloj podrumskoj etaži, nabavljena je nova kotlovnica i uređeno parkiralište.
 

DHMZ je dalje nastavio održavati zgradu. Napravljena je fasada, uređeni su podrumski prostori, krovište i tavan, a to se čini i dalje. U skromnim financijskim uvjetima i očekujući novi prikladni smještaj meteorolozi nastavljaju održavati ovu  palaču zanimljive  prošlosti i prognoziraju joj sunčanu budućnost!

Fotografije:Ivo Lukac