Pjesma o čitanju

 

ČEMU SLUŽI ČITANJE 

 

Zovu me iz izdavačke kuće

traže da napišem

pet kartica o važnosti čitanja

Ne plaćaju baš dobro

Tko bi mogao dobro platiti

za takvu temu?

U svakom slučaju

trebam novce

pa uključim računalo

i stanem razmišljati

o važnosti čitanja

ali ništa mi ne pada na pamet

A sigurno sam to znala

kad sam bila mlada

i čitala bez prestanka

Čitala sam u Nacionalnoj biblioteci

i u gradskim knjižnicama

čitala u kavanama

i u stomatološkim ordinacijama

čitala u autobusu i u podzemnoj

uvijek sam bila zagledana u knjigu

i čitava popodneva provodila

u antikvarijatima

sve dok nisam ostala

bez novčića u džepu

pješice sam morala kući

jer sam si kupila Saroyana

ili Virginiju Woolf

Onomad su se knjige činile

najvažnijima u životu

ključnima

i nisam imala nove cipele

ali imala sam Faulknera

ili Onettija

Katherine Mansfield

ili Juanu de Ibarbourou

Danas su mladi u diskotekama

a ne u bibliotekama

Ja sam skupila pristojnu kolekciju knjiga

bile su po čitavoj kući

bilo ih je posvuda

osim u zahodu

ondje drže knjige

ljudi koji ne čitaju

Nekad sam morala dugo vremena

tragati za nekom knjigom

objavljenom u Meksiku

ili u Parizu

pravi poduhvat dok je ne pronađem

Nisu sve bile vrijedne truda

istina

ali rijetko kad sam se prevarila

Domogla sam se Paveseovih i Salingerovih

Sartreovih i Heideggerovih

Saroyanovih i Michauxovih

Camusjevih i Baudelaireovih

Nerudinih, Vallejovih i Huidobrovih

o Cortázarovim i Borgesovim da i ne govorim

Uvijek sam hodala džepova punih papirića

s naslovima koje sam željela čitati

a nisam ih pronalazila

Bile su tu knjige Pedra Salinasa

i Ambrosea Biercea

besprizorna gomila Danteovih

ali sad ne bih znala reći

kojeg mi je vraga trebalo

sve to što sam pročitala

osim da shvatim da je život tužan

a to sam mogla saznati

i bez čitanja

Kad je prošlo već i pet sati

da nisam napisala ni retka

dala sam se na pisanje ove pjesme

Nazvala sam izdavačku kuću

i rekla im da čitanje služi

samo za pisanje pjesama

više od toga ne znam im reći

pa su mi rekli da njima pjesma nije od koristi

da trebaju nešto drugo.

 autor: Cristina Peri Rossi

 

 

 

 

prijevod sa španjolskog: Željka Somun

 

 

 

Cristina Peri Rossi (1941), urugvajska pjesnikinja, prozna spisateljica, prevoditeljica i autorica kratkih priča

 

Pjesme jednog meteorologa!

 

Žarko Malić, pjesme.

Nove meteoslikovnice i meteopredstava!

 

 Naklada Vakula s ponosom predstavlja ne samo "Kapljičastu" - 5. meteoslikovnicu iz serije "Vremenaste priče",nego i na njoj temeljene "Vremenaste igre" - novu predstavu za djecu Malog teatra.

Premijere predstave će biti u kazalištu KNAP na zagrebačkoj Peščenici:
16. 5. 2023. u 19:00 sati
17. 5. 2023. u 11:30 sati

Igor Baksa je dramaturg i redatelj predstave, te kao Tata Slikovnica - i glumac.
U predstavi još igraju u alternaciji Mirna Ostrošić i Tena Pataky,
a glazbu je pripremio Sebastian Doe.

Još neke zanimljivosti o predstavi mogu se spoznati na
https://www.knap.hr/kazaliste/predstave/vremenaste-igre/

https://maliteatar.hr/vremenaste-igre/

te osobito - izravnom komunikacijom s Igorom Baksom, mob 095 199 1150.

dok se dodatne informacije o meteoslikovnicama mogu naći na
https://www.naklada-vakula.hr/

gdje je dostupan i "Pedagoški osvrt na meteoslikovnice".

"Vremenaste igre" su već 3. predstava koja se temelji na meteoslikovnicama - i to na "Vjetropirastoj", "Oblačastoj" i "Kapljičastoj".
Prije nje su nastale i još se igraju

"Tata Slikovnica: Sunčasta"
https://magazin.hrt.hr/kultura/vremenaste-price-zorana-vakule-na-kazalisnim-daskama-7052494

https://maliteatar.hr/tata-slikovnica-suncasta/

čija je sljedeća izvedba također sljedeći tjedan u KNAP-u - 18. 5. 2023. u 19 sati
https://www.knap.hr/kazaliste/predstave/suncasta/

i
"Tata Slikovnica: Pahuljasta"
https://magazin.hrt.hr/kultura/pahuljasta-predstava-prema-meteoslikovnici-zorana-vakule-10487929

https://maliteatar.hr/pahuljasta/

Meteorolozi o umjetnoj inteligenciji i drugim temama u Noći knjige 2023.

 

 

 

Pogledajte kako su
Noć knjige proslavili meteorolozi na privremenoj lokaciji u Krašu!

Proslavite s meteorolozima Noć knjige 2023.

 

POZIVNICA

S veseljem proslavljamo  još jednu  Noć knjige, dvanaestu po redu.
Ove godine, Noć knjige  temom propituje umjetnu inteligenciju...
Spominjemo se i značajnih obljetnica: Marija Jurić Zagorka  prva hrvatska profesionalna novinarka i jedna od najčitanijih hrvatskih književnica, rođena je prije 150 godina,

jednako kao i dvojica istaknutih književnika hrvatske moderne Dinko Šimunović i Antun Gustav Matoš.
U 2023. godini 100 je godina otkako je rođen naš književnik i novinar Miljenko Smoje i 130 godina od rođenja velikog Miroslava Krleže. 

U programu pod naslovom "Meteorolozi o umjetnoj inteligenciji"  učestvuju: Ivančica Mihovilić, Ivana Marinović, Tanja Likso, Kristina Jazvo, Žarko Malić, Tatjana Vujnović, Petra Sviličić, Ivana Sakač i Iris Odak Plenković.

Tom prigodom otvoriti ćemo izložbu Meteorologija u karikaturi, a posjetiteljima  će se obratiti gsn Davorin Trgovčević iz Hrvatskog društva karikaturista.

Očekujemo i dolazak Nika Titanika.

Za vrijeme trajanja programa  gsn Zoran Vakula, koji je zamislio predstavljanje meteorologije u karikaturi, prodavati će knjige Naklade Vakula po promotivnoj cijeni.

Kada? 21.04. 2023. petak od 10.30 sati

Gdje?  Državni hidrometeorološki zavod, Ravnice 48
(Poslovna zgrada Kraša)

Motivi: učenje, druženje, veselje
Tijek radnje: vrckav, promijenjiv, neizvjestan           
Likovi, akteri, junaci: vi & mi,  meteorolozi i karikaturisti, svi

Iz antologije Od Matoša do Maleša

 Danijel Dragojević 

FUSNOTA O UZLOVIMA 

Ima proroka propovjednika pravovjernika 

  jedno vjernika hramova obožavanja 

  onih koji znaju što treba da radiš 

  vrlina dogmi obraćanja svetosti 

  ispovjednika vojskovođa liječnika 

Ali što se koga tiče 

  što u mom vrtu cvjeta ruža 

Ima žestokih vjernih odabranih

  propisa popravljača reformatora 

  čistunaca sveznalica fanatika

  redovnika vojnika govornika

  partijaca jednopartijaca učitelja 

Ali što se koga tiče 

  što u mom vrtu cvjeta ruža 

Ima svih vrsta zajedništva svakakvih MI 

  futurologa sudaca svjedoka klasika

  oslobodilaca svjesnih vođa zakonodavaca

  spasilaca slobodoumnih tamničara

  naredbodavaca zaduženih za tvoje dobro

  zakletih tajnih sklonih žrtvovati se 

  naravno uvijek kojekako svukuda

  svakako oduvijek na pretek akoprem jedino 

Ali na kraju krajeva što se koga tiče 

  što u mom vrtu cvjeta ruža  

Korisno vs nekorisno (Iz knjige Nuccio Ordine Korisnost beskorisnog)

Charles Baudelaire Moje razgoličeno srce

U ovom svijetu utilitarizma i profita poezija i solidarnost teško mogu pronaći svoje mjesto: "zahvaljujući napretku tih vremena od tvoje će nutrine ostati samo crijeva!" (XV, str. 24).

Lessing

Prava vrijednost čovjeka nije u istini koju netko posjeduje ili tvrdi da posjeduje, već u iskrenom trudu da se u nju pronikne. Jer sile koje uvećavaju usavršivost čovjeka ne proistječu iz posjedovanja, već iz traganja za istinom. Posjedovanje nas čini nepokretnima, tromima, oholima. Kad bi Bog u desnoj ruci držao svu istinu, a u lijevoj neutoljivu želju za istinom i kazao mi : Biraj! ponizno bih pognuo glavu nad njegovu lijevu ruku i makar čitavu vječnost proveo u skitnji, kazao: Oče, daj mi je! Apsolutna istina samo je tvoja.

Lessingove riječi, u stanju su taknuti nas u dušu, posvjedočiti nam o tome da se tobožnja beskorisnost klasika može pokazati iznimno korisnim oruđem koje nas podsjeća - nas, ali i buduće naraštaje, sva ljudska stvorenja koja su spremna razbuktati iskru u sebi - da posjedovanje i profit gase život, do traganje, nesputano sponama  utilitarizma, može učiniti čovječanstvo slobodnijim, tolerantnijim i čovječnijim. (Nuccio Ordine)

 

Sve ostalo je isto

 

Eugène Ionesco iz 1961.:

Pogledajte sav taj svijet kako užurbano hita ulicom. Zabrinuti kakvi jesu, niti gledaju udesno niti gledaju ulijevo, a oči drže uprtima u zemlju poput pasa. Grabe naprijed ne gledajući kuda idu, budući da mehanički prelaze već dobro im znani put.

Ista je slika u svim svjetskim velegradovima. Suvremeni, univerzalni čovjek je užurban, nema vremena, zatočenik je potrebe, ne razumije kako je moguće da neka stvar nema korist; niti razumije kako u stvarnosti korisnost može postati beskoristan i ugnjetavački teret. Tko ne razumije korisnost beskorisnog i beskorisnost korisnog nije u stanju razumjeti umjetnost; a zemlja gdje se ne razumije umjetnost zemlja je robova i robota, nesretnih ljudi, onih koji niti se smiju niti se smiješe; gdje nema humora ni smijeha, ničega osim gnjeva i mržnje.

Meteorolozi su proslavili Noć knjige 2022. na novoj privremenoj lokaciji u Krašu

Proslavili smo još jednu  Noć knjige, jedanaestu po redu. 

Ove godine, Noć knjige  temom propituje slobodu te knjigu kao prostor slobode.
Prisjetili smo se i dviju značajnih obljetnica: 400. obljetnice rođenja velikog francuskog književnika Moliera, te 100. obljetnice rođenja  Vesne Parun. U skromnim uvjetima privremenog smještaja na Ravnicama,  dok žudimo za cjelovitijom i izravnom komunikacijom,naši meteorolozi i kolege :

 

 

                                                     Tanja Likso
                                                     Ivana Marinović
                                                     Matija Polančec
                                                     Ena Kožul
                                                     Petra Sviličić
                                                     i Tatjana Vujnović

 

 svaki na svoj osebujni način progovorii su  o slobodi; protiv duhovne gnjileži, lijenosti, tuposti i gluposti -  mentalne gravitacije.  Sve to kroz knjige, poeziju, oštru misao i živu riječ.

Pogledajte!

          

        
                     

Dvije pjesme za tamna vremena

 

Za čitanku za više razrede

Ne čitaj ode, sine, već redove vožnje:

Oni su točniji. Razmotaj pomorske karte,

Dok nije prekasno. Budi budan, ne pjevaj.

Dolazi dan kad će opet pribiti liste

Na vrata i oporbenjacima na grudi naslikati

Znak. Uči hodati neprepoznat, nauči više nego ja:

Mijenjati četvrt, pasoš, lice.

Upoznaj se s malom izdajom,

Svakodnevnim prljavim spasom. Enciklike

su korisne za potpaljivanje vatre,

manifesti: da se umota maslac i sol

za bespomoćne. Treba bijesa i strpljenja

da se u pluća moći upuše

fini smrtonosni prah, samljeven

od onih koji su mnogo naučili,

koji su točni, samljeven od tebe.

(H. M. Enzensberger)

Stari medij

(Altes Medium)

Ono što imate pred očima,

moje dame i gospodo,

ova nakupina,

to su slova.

Oprostite.

Oprostite.

Teško je dešifrirati,

znam, znam.

Znam da je nezgodno.

Radije biste to audiovizualno,

digitalno i u boji.

Ali kome je zaista stalo

do virtual reality

recimo:

Ispunjavaš opet grm i dolinu,

ili: Usamljeniji no ikad

u kolovozu, ili pak:

Noć maše svojom zastavom,

ne bi trebalo imati problema s time.

Dvadeset i šest

ovih crno-bijelih plesača

bez ikakva grafičkog displeja

i CD-ROM-a,

krnjutak olovke kao hardver –

to je sve.

Oprostite.

Oprostite, molim vas.

Nisam vas želio uvrijediti.

Ali znate već kako je to:

neki to nikad ne nauče.

 Hans Magnus Enzensberger

(pjesmu je preveo Hrvoje Jurić i citira je u knjizi "Pandemija kao simptom", str. 131-132).

PISANJE ŽIVOTOPISA

 Što treba?

Treba napisati molbu,

uz molbu priložiti životopis.

Bez obzira na duljinu života

životopis treba biti kratak.

Obavezuje sažetost i selekcija činjenica.

Pretvorba krajobraza u adrese

i kolebljivih uspomena u precizne datume.

Od svih ljubavi dovoljna je vjenčana,

a od djece samo rođena.

Važnije je tko te poznaje nego koga poznaješ.

Putovanja samo ako su inozemna.

Pripadnost nečemu, ali bez čemu.

Odličja bez za što.

Piši tako kao da sa sobom nikad nisi razgovarao

i dao da si se izdalje obilazio.

Šutke izostavi pse, mačke i ptice,

drangulije uspomena, prijatelje i snove.

Radije cijena nego vrijednost

i naslov nego sadržaj.

I radije broj cipela nego kamo on ide

onaj kakvim te smatraju.

Uz to fotografija s otkrivenim uhom.

Uzima se u obzir njegov oblik, ne ono što se čuje.

Što se čuje?

Tresak strojeva koji melju papir.

(Wisłava Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta)

In memoriam Vjera Juras (29.7.1936.-10.5.2021.)

U Zagrebu je 10. svibnja 2021. godine preminula gospođa Vjera Juras, prof. zemljopisa, dugogodišnja djelatnica Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Vjera Juras rođena je 29. srpnja 1936. godine u Mrkonjić Gradu, Bosna i Hercegovina. Visokoškolsku naobrazbu stekla je u Zagrebu na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 23. lipnja 1960. na temi „Grad Jajce“.

Vjera Juras je cijeli svoj radni vijek (26. 12. 1960. ─ 30. 12. 1993.), kao vrstan klimatolog, provela u Klimatološko-meteorološkom sektoru DHMZ-a baveći se analizom klimatoloških podataka i praćenjem klime. Sudjelovala je kao stručni suradnik u izradi „Atlasa klime Hrvatske za razdoblje 1931.─1960. godina“. Također je sudjelovala u izradi posebnih godišnjaka za meteorološke postaje sa stoljetnim klimatološkim nizovima te u pripremi CLIMAT izvješća za međunarodnu razmjenu. Koautor je vrijednog rada „Metode kategorizacije izvanrednih meteoroloških pojava“ koji je objavljen u zborniku znanstvenog skupa „Opasne pojave na moru“ održanom u Splitu od 16. do 18. prosinca 1987. godine.  U radu se razrađuje metoda kategorizacija anomalija srednje mjesečne temperature zraka i mjesečne količine oborine pomoću percentila. Od tada se spomenuta metoda koristi za operativno praćenje klime u DHMZ-u. Vjera Juras bila je koautor operativnih klimatoloških analiza DHMZ-a koje su objavljivane u publikacijama DHMZ-a kao što su „Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u Hrvatskoj“ sve do odlaska u mirovinu. Jedna je od osnivačica publikacije DHMZ-a „Meteorološki i hidrološki bilten“ za koji je klimatološki prilog pisala do odlaska u mirovinu. Bila je autor ili koautor na ukupno 19 znanstvenih i stručnih radova.

Živjela je životom kojeg su krasile skromnost i požrtvovnost prema obitelji, kolegama i prijateljima. Otišla je tiho kako je i živjela. Svojim odlaskom ostavila je nenadoknadivu prazninu u svima koji su je poznavali i poštovali.

In memoriam Marina Mileta

U Zagrebu je 17. siječnja 2021. godine preminula gospođa Marina Mileta, dipl. inž, dugogodišnja djelatnica Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Marina Mileta rođena je 10. listopada 1944. godine u Zagrebu gdje je stekla i visokoškolsku naobrazbu.

Diplomski rad pod naslovom ²Grmljavinske pojave u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj u 1968. i 1969. godini² izradila je 1977. godine pod vodstvom dr. sc. Dražena Poje i stekla akademski stupanj diplomirani inženjer fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 15. listopada 1977. do umirovljenja 30. prosinca 2009.  radila je kao klimatolog ua Državnom hidrometeorološkom zavodu. Uz redovite radne zadatke ostvarila je dobru suradnju s domaćim i stranim kolegama iz područja klimatologije. Posebno je zaslužna za pokretanje specijalnih mjerenja oborine od magle na Zavižanu korištenjem standardnog kolektora magle. Rezultati tih mjerenja od velike su važnosti prvenstveno za potrebe praćenja onečišćenja atmosfere.

U sjećanju kolega i prijatelja ostati će uspomena na istinoljubivu i skromnu osobu koja je svojim pozitivnim stavom prema životu, smislom za humor i komunikaciju stekla mnoštvo prijatelja. Od 1986. godine bila je aktivna članica Hrvatskog meteorološkog društva. Voljela je putovanja i druženja te je sudjelovala na svim izletima koje je organiziralo Hrvatsko meteorološko društvo gdje je njena vedrina dolazila do izražaja i pridonosila stvaranju dobre atmosfere.

Njenim  odlaskom ostaje nenadoknadiva  praznina u svima koji su je poznavali i poštovali i koje je dotaknula svojom humanošću, blagošću, razumijevanjem i beskrajnom dobrotom.

Životopis

Marko Vučetić - odlazak

 

Krajem 2020. iz Državnog hidrometeorološkog zavoda otišao je  naš kolega i prijatelj omiljeni agrometeorolog, Marko Vučetić. To nas podsjeća da bismo češće trebali pogledati preko ograde našeg broda privremeno usidrenog na Ravnicama. Možda odlazi s dobrim razlogom sličnim onom s kojim je prije mnogo godina i došao u Zavod:  da bi istražio na sasvim svoj način agrometeorološku struku i znanost i u tomu proživio jedan bogati život iz kojeg je nesebično dijelio nama, svojim kolegama. Sada Marko stoji s velikim iskustvom ispred novog jarbola i na istraživačkoj palubi širokoga svijeta. Marko nije radio bitne ustupke vremenima i vrijeme mu se nekako micalo s puta. Uvijek bi napisao i rekao to što je imao za reći, a ne ono što je trebalo izreći, pa su njegovi tekstovi bili lijepi, dovršeni, istiniti i čisti. Ponekad smo zbog toga pomislili da između Marka, godišnjih doba, biljaka, vjetra, knjiga   i mora više nema nikakvih tajni, a onda bi se opet zbilo u njegovoj misli i riječi novo. Zato je ovaj skromni Pozdrav za nas i njega još jedan  početak!
Biografija

Oproštaj meteorologa s zgradom na Griču!

ŽIVOTNA PRIČA PALAČE S GRIČA

Skoro dva stoljeća traje tvoja priča,

Palačo na vrhu zagrebačkog Griča.

Ti bijaše ukras gradu, a ponos i dika

Vlasnika plemića Jelačića Ludovika.

Trideset let kasnije sloviš za intelektualku

Jer Grad te prenamijenio u gradsku realku.

Za kavanu, ženski licej i sudove bila si mjesto glavno

Čak je i Grički top svoju karijeru tu započeo slavno.

No jednog zimskog dana profesor Stožir

Zadao ti je sasvim novi istraživački okvir.

Njegovim entuzijazmom tvoj je teritorij

Prerastao u meteorološki opservatorij.

Pod imenom Zagreb-Grič slavu si stekla

Jer svoje se zadaće nisi nikad odrekla.

Posebno je zapamćena ona prostorija

U kojoj je boravio Mohorovičić Andrija.

Neviđena otkrića otuda su potekla

I u cijelom svijetu snažno odjekla.

Razni zavodi, odsjeci i službe iz tebe temelje vuku,

A posljednji je DHMZ u tebi pronašao svoju luku.

Sa svojih stodvadeset bila si već u godinama dama,

No držala si se snažno i ponosno bez imalo srama.

Strpljivo si podnosila sve promjene i prkosila vremenu

Pohranjujući u svojim pukotinama na njih uspomenu.

Pružajući najljepši pogled na Gornji i Donji grad,

S parkićem gdje nalazili smo mir, sunce i hlad,

Trudila si se uljepšati nam svaki radni dan

Te uspješno izvršiti čak i najzahtjevniji plan.

Za uzvrat smo ti donosili osmjehe i vedrinu,

A ukrasima i cvijećem prikrivali tvoju starinu.

Pokušali smo unijeti nadu i živost u tvoje prostorije

Proglasivši te kulturnim spomenikom prve kategorije.

Unatoč tome ti si škripala i jecala ispod glasa,

Osjećala si da se bliži kraj i da ti nema spasa.

I bila si u pravu, zaista je došlo vrijeme tvome kraju

Proljetnog jutra kad zatreslo se tlo u našem zavičaju.

Sve se promijenilo i više nikad neće biti kao prije,

Tužni smo i sjetni jer bila si dio naše meteorologije.

Hvala ti što si nam godinama bila radnim domom

I što smo prekrasnim morima plovili tvojim brodom.

Iako budućnost već čeka da započne novu priču

Uvijek ćemo u srcu nositi tvoju ispričanu na Griču.

IVANA MARINOVIĆ

Zagreb, travanj 2020.